„Smisao nošenja vlastitog križa možeš vidjeti samo gledajući Njegov križ“
Naša župa je i ove godine već po osmi put zajedno sa članovima zajednice Novo rađanje hodočastila Svetom Križu na otoku Čiovo.
Sveti Križ, zaboravljeno svetište gdje se davne 1600te dogodilo čudo. Na Veliku subotu krv je prokapala iz rana Kristovih i Isus je na križu okrenuo glavu na drugu stranu. Samom čudu svjedočili su braća dominikanci koji su tada boravili u samostanu. Nedugo brojni vjernici dolaze hodočastiti Svetom Križu. Papa Eugen IV. dodijelio je potpuni oprost od 7 godina svima koji na blagdan Kristova Uzašašća na nebo pohode tu istu crkvu, ispovjede se, pomole i ostave milodar za potrebe crkve. Od vremena kad se dogodilo čudo Križa datira blagdan “suhi petak” – dan kada se suše Isusove rane. Tada prior pomaže rane pamukom, a onda tim pamukom blagoslivlja puk. To je prvi petak nakon Uzašašća.
Unatoč lošem vremenu, tamnim oblacima koji su pokrili nebo, tridesetak hodočasnika okupilo se 17.03. u subotu oko sedam sati u našoj crkvi. Nakon jutarnje Svete mise, don Ante ih je uveo kroz razmatranje o Isusovim ranama na Njegovom križnom putu te na taj način ukazao o samom putu čovjekova trpljenja te da naša korizma ne traje 40 dana već da mi svoj križ nosimo na svojim ramenima svaki dan.
Nakon poklona i ljubljena križa hodočasnici su se uputili ulicama grada Splita noseći Križ kao svjedočanstvo vjere, ufanja i ljubavi u Onoga koji je za nas život dao. Na putu su im se priključili i hodočasnici koji su tog jutra krenuli pješke iz crkve Svetog Križa u Velom Varošu.
Korak po korak, i tako tridesetak kilometara, stopama Krista blagoslov su nosili ulicama grada Splita, Solina, Kaštela, Trogira i otoka Čiova. Molitva je odzvanjala i nadglasavala dnevnu buku gradova, automobila, ljudi… Svakom hodočasniku bi se oči napunile suzama i srce nadom i radošću kada bi vidjeli pobožne reakcije ljudi koji ih susreću. Osmjeh na licima, znamen križa, poklon križu, priključivanje moliteljima u molitvi samo su neki od trenutaka koji zauvijek ostaju zabilježeni u njihovim srcima te su oni kao melem svakom dobivenom žulju na tom putu.
Prolazeći kolijevkom kršćanstva za naš narod, pohodili su crkvicu Svetog Dujma u Dujmovači, crkvu Svetog Jurja u Kaštel Sućurcu, crkvu Svetog Jeronima u Kaštel Gomilici, crkvu Svetog Mihovila u Kaštel Kambelovcu, crkvu Svetog Petra u Kaštel Novom i katedralu Svetog Lovre u Trogiru. Ispred svake crkve bi se pomolili i zazvali blagoslov zaštitnika te crkve.
Hodočasnike je i ove godine na putu dočekala otvorena srca zajednica Dobri pastir u Kaštel Kambelovcu kod kojih su se malo okrijepili i odmorili.
Ove godine hodočasnike je dočekala i župa Svetog Petra u Kaštel Novom zajedno sa župnikom don Dariom Čorićem gdje su imali organiziran ručak. Nakon odmora uputili su se u župnu Crkvu gdje su zajedno sa župljanima imali poklon Križu, razmatranje posljednjih trenutaka Isusova života. Ganuta srca s još većim žarom nastavili su svoj hod prema Svetištu. Hodočasnicima se iz Kaštel Novog pridružilo tridesetak ljudi zajedno sa don Dariom koji su unatoč kiši ipak odlučili po prvi puta krenuti s njima na hodočašće Svetom Križu.
U Svetište hodočasnici su stigli oko 17:30 gdje su ih dočekali naši župljani koji su iz Splita krenuli autobusom te mještani mjesta Arbanije. Svetu misu predvodio je naš župnik don Ante Žderić, a slavljenje naš bend koji slavi na večernjoj Svetoj misi četvrtkom i nedjeljom. Snažan utisak je ostavio don Ante svojom propovijedi o Križu, Isusovom trpljenju, te koji je smisao nošenja vlastitog križa u životu nas vjernika.
Poseban trenutak je bila zajednička molitva Oče naša s pogledom uprtim u raspetog Krista čije su rane krvarile na Veliku subotu davne 1600te godine i koji nam viseći na križu raširenih ruku govori “ Ovoliko vas ljubim”.
Zahvaljujući molitvama hodočasnika ovo zaboravljeno hrvatsko svetište je oživjelo. Dao Bog da i dogodine hodočastimo našem raspetom Kristu noseći u srcu riječi don Ante „Isusa može razumjeti samo onaj koji s ljubavlju nosi svoj križ. Ako nosiš svoj križ, a nisi zagledan u Kristov križ tvoj križ bit će ti na propast i prokletstvo. Ljubav ti otvara oči da možeš vidjeti na križu Njegovu ljubav, nošenje svog križa je blagoslov kada je motivirano ljubavlju onoga koji nas gleda s križa”.
Nekim hodočasnicima ovo je bilo najljepše hodočašće po svemu onom što su doživjeli na tom putu i samo to hodanje po kiši koja je neumorno padala skoro cijelim putem bilo je posebno jer je sam osjećaj trpljenja bio snažniji u njihovim srcima. Potvrdile su se riječi našeg don Ante koji je večer prije samog polaska na hodočašće na Svetoj misi rekao hodočasnicima „ Trpjeti, moramo trpjeti!
Hvala svima koji su hodali, molili, pjevali i trpjeli po vjetrovitom i kišnom vremenu, također hvala svima koji su otvorili vrata svojih župa te onima koji su za njih molili u svojim domovima kako bi ustrajali na tom putu. Posebno hvala našim sestrama klarisama koje su nam nesebično ustupile svoj samostanski križ i na čijim licima je bila neizmjerna radost zbog toga što njihov križ koji je inače u njihovoj zatvorenoj klauzuri može biti svjedočanstvo mnogima na našem hodočasničkom putu. Neka vam svima Gospodin stostruko uzvrati.
Pozdrav u Isusu i Mariji!
Čisto srce stvori nam Bože i duh postojan obnovi u nama!
Iv 7, 40-53; Zar Krist dolazi iz Galileje?
Subota četvrtog korizmenog tjedna. Evanđelje i homilija. Čiovo – sv. Križ, 17. ožujka 2018.
Posted by Ante Žderić on Saturday, March 17, 2018
