Osnivanje župe
-
U Splitu, na Škrapama odlukom biskupa Splitskog, jednoć Solinskog, i Makarskog, oca Frane Franića od 15. kolovoza 1966. godine osnovana je župa pod nazivom Prečistog srca Marijina Gospe Fatimske.
Biskup donosi odluku, kako sam kaže: “Pod zaštitom Blažene Djevice Marije … da pomogne brojnim kršćanskim vjernicima, koji su se doselili na periferiju Splita, da mognu udovoljavati svojim vjerskim potrebama”.
- U vrijeme osnutka je župa bila na periferiji grada koji se od tada jako proširio, pa danas župa pripada dijelu grada koji se formirao oko novih naselja koja su najpoznatija pod imenom Split 3.
Granice župe prilikom osnutka su bile slijedeće:
Sa sjeverne strane Balkanska ulica do istočne strane nove vojarne, odatle pravcem na put koji vodi na hotel “Split”, a siječe Poljičku cestu, Poljičkom cestom do Tupinarice i Tupinaricom na Neškovčina Veljka ulicu do Balkanske ceste.
Odluka o osnutku župe stupila je na snagu 13. svibnja 1967. godine, na pedesetu godišnjicu ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi.
Župna crkva
-
Župnom crkvom te nove župe proglašena je javna kapela u, tada novom, samostanu časnih sestara dominikanki na Škrapama, Sporazum o tome je postignut s njihovom vrhovnom upravom.
Danas nakon 50 (pedeset) godina situacija je nepromjenjena, a broj se vjernika uvelike promijenio, tj. povećao.
Ime župne crkve je Prečisto Srce Marijino, a taj se blagdan slavi svake godine dana 22. kolovoza. Na osobit način se slavi Gospa Fatimska, koja je svoje Prečisto i Milosrdno srce Crkvi i svijetu objavila 13. svibnja 1917. godine u Fatimi.
Na teritoriju župe postoji i stara crkvica svete Marije Magdalene – svete Mande, stara poljska crkvica.
Ugovor sa časnim sestrama
Po svom osnutku župa nije imala nikakvih posjeda, niti je raspolagala kakvom posebnom pokretnom imovinom.
Od tada pa sve do danas župa je upućena, po običajima prvotne Crkve, samo na ljubav i dobrovoljne priloge svojih župljana vjernika. Božja providnost je dakle, preko malih ljudi, djelovala sve ove godine, tako da se župa održala, pa čak i porasla u “živu Crkvu”, bez ikakve materijalne sigurnosti.
Zbog navedene situacije, biskup Franić je morao sklopiti ugovor s Dominikanskom Kongregacijom sv. Anđela Čuvara u Korčuli. Ugovor su potpisali biskup Franić, u ime Splitsko-makarske nadbiskupije i s. Manes Karninčić, Vrhovna nadstojnica Kongregacije 30. travnja 1968. godine.
Ugovorne stranke složno su konstatirali slijedeće činjenice:
Samostan Gospe Fatimske u Škrapama u Splitu, sa svim prostorijama i pripadnom susjednom prizemnom kućom, u cijelosti je vlasništvo sestara dominikanki Kongregacije sv. Anđela Čuvara sa sjedištem u Korčuli.
Sestre dominikanke priznaju da je Biskupija Splitsko-makarska doprinjela u izgradnji crkve samostana, adaptaciji jednog dijela prizemnih prostorija za vjeronaučnu dvoranu, te uređenju stana za župnika i župnog ureda u susjednoj prizemnoj zgradi.
Sestre dominikanke su, dakle, ustupile Biskupiji Splitsko-makarskoj na korištenje, za potrebe župe Prečistog Srca Marijina, slijedeće prostorije:
samostansku crkvu sa sakristijom – za župnu crkvu;
stan za potrebe župnika i župnog ureda, smješten u zasebnoj prizemnoj zgradi,
vjeronaučnu dvoranu u prizemnom dijelu samostana.
Po ugovoru župi Prečistog Srca Marijina pripalo je pravo:
raspoređivanja i vršenja svih liturgijskih funkcija u župno-samostanskoj crkvi, prema pastoralnim potrebama župe;
raspoređivanje i držanje vjeronaučno-pastoralnog rada u vjeronaučnoj dvorani;
stanovanje i uredovanje u župnom stanu.
Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme, u očekivanju novih situacija koje bi se onda naknadno razmotrile. Nove situacije bi svakako bile preuzimanje određenih posjeda od strane župe, na kojima bi župa mogla samostalno funkcionirati prema vlastitim pastoralnim potrebama. Kako do toga nije došlo 1. rujna 1984. godine sklopljen je i novi ugovor, s istim uvjetima, koji vrijedi i danas (potpisnici ugovora su bili nadbiskup dr. Frane Franić i s. Imelda Cindrić, vrhovna poglavarica Kongregacije).
Upravitelji župe i župnici
Za prvog upravitelja župe imenovan je don Ante Jurić mlađi. Nakon njega župnici su redom bili:
don Zdenko Bralić, don Jure Juginović, don Dušan Vuković i don Mijo Grozdanić (2002. do 2014.), don Pavao Piplica, koji je župu preuzeo kolovoza 2014. godine do svoje smrti 2018. godine, župni uravitelj je don Ante Žderić od 2016. do danas. Uz župnike kao pomoćnici i župni vikari djelovali su slijedeći svećenici: don Dario Čorić, don Ivan Urlić, don Mihael Jelavić, don Jenko Bulić, don Vinko Beus, don Toni Šinković, don Danko Kovačević, don Andrej Marić.
Situacija danas
Danas područje župe zahvaća dijelove čak tri gradska kotara: Blatine-Škrape, Split 3 i Trstenik. Na samom prostoru župe nalaze se i dvije osnovne škole: OŠ Blatine i OŠ Split 3, koja je ujedno i jedna od većih u gradu. Na teritoriju župe živi oko 20.000 stanovnika.
Današnje granice župe su slijedeće: Sa sjeverne strane ulica Matice Hrvatske (do sveučilišnog kampusa). S istoka Getaldićeva ulica (do broja 13) i ulica Kroz Smrdečac do Poljičke ceste. S južne strane Poljička cesta, Sa zapada Dubrovačka ulica (isključeno).
Župa je danas vrlo aktivna i živa:
svake godine ima oko devedeset (90) djece za sakrament Prve Svete Pričesti i oko osamdeset (80) mladih za sakrament Svete Potvrde;
redovito se održava župna kateheza za sve uzraste osnovne škole, te prvi i drugi razred srednje škole;
održavaju se susreti s katoličkom mladeži i studentima;
djeluje i ministrantska grupa,
oko 1600 obitelji se svake godine javi za blagoslov;
neumorno rade i sudjeluju u pastoralu župe tri zbora pod vodstvom s. Pavle Negovec: dječji zbor “Biseri”, zbor mladih i veliki župni zbor;
djeluje i župni caritas;
žive i aktivno sudjeluju u životu župe tri (3) molitvene zajednice: Zajednica Žive krunice, Zajednica Novo rađanje i Marijina legija.
Zbog ovako žive i aktivne župne zajednice ističe se veliki problem neodgovarajućeg prostora župno-samostanske crkve, u stvarnosti kapelice, i vjeronaučne dvorane, koja je i dalje samo jedna. Navedeni prostori nikako ne udovoljavaju pastoralnim potrebama župe: kako broju vjernika, služenju svetih misa (osobito nedjeljama i blagdanima) i župnoj katehezi (osobito pripremama za primanje sakramenata Prve Svete Pričesti i Potvrde), a tako i radu sa svim stvarnostima koje postoje i djeluju u župi.
Kao primjer navodimo slavlja podjele sakramenata: Prve Svete Pričesti – u župno-samostanskoj crkvi u dvije grupe, ali veliki broj roditelja ne može ući u istu; i Potvrde – obično u školi, a dvije godine i u crkvi u Franjevačkom Klerikatu, što zapravo šalje lošu poruku našim župljanima.
“Živa Crkva” i “župna crkva”
Posljedica gore navedenoga je da pastoralni rad u župi uvelike trpi jer je često nemoguće uskladiti termine za sve grupe u vjeronaučnoj dvorani. Također za veće blagdane veliki broj vjernika ostaje u hodniku samostana, ili čak i na terasi, tj. van crkvenog prostora. Zbog toga veći broj župljana odlazi u okolne župe (npr. sv. Petar), ili u Franjevački Klerikat, što otežava, a često i onemogućava pastoralni rad župnika s njima, a on je zapravo pred Bogom i Crkvom odgovoran za njih.
Samostalnost župnika je također vrlo ograničena u planiranju i provedbi svega onoga što smatra potrebnim za život i rast župne zajednice.
U župi, tj. u župnoj zajednici ili “Živoj Crkvi” na Škrapama u Splitu stoga već desetljećima gori istinska i žarka želja za izgradnjom “župne crkve”.
Razloga što crkve nema je sigurno mnogo. Za vrijeme prošlog političkog sustava moglo se govoriti o ozbiljnim političkim i društvenim preprekama da se sagradi crkva na prostoru gdje su živjeli mnogi protivnici Crkve. Danas u samostalnoj Republici Hrvatskoj, koja je većinski katolička zemlja, želimo vjerovati da takvih problema više nema, odnosno da su sad zapreke tehničke naravi. No, čini se da je i tih zapreka mnogo jer je prošlo pola stoljeća, više puta su se pravili planovi, čak i ozbiljni projekti za izgradnju crkve: 1991. godine župa je dobila lokaciju za crkvu i pastoralni centar i bio je izrađen idejni nacrt na natječaju u prosincu iste godine. No, zbog nedostatka novčanih sredstava župa se nije mogla upustiti u realizaciju projekta.