Nadbiskupija Splitsko-makarska
Župa Prečistog srca Marijina – Gospe Fatimske, Split
Korizmena poslanica 2022.
Dragi župljani – Narode Božji i svi ljudi dobre volje!
Nakon više od dvije godine teških kušnji kojima je sav svijet bio izložen zbog pandemije koronavirusa, početak tekuće 2022. godine na kratko nam je donio nadu da je došlo vrijeme povoljnijeg razvoja spomenute situacije i okončanja zdravstvene krize. Upravo tada, nad svijetom se nadvila nova kriza, ovaj put kriza rata, koja prijeti širenjem neviđenih razmjera. U takvim okolnostima smo ušli u ovogodišnje korizmeno vrijeme – u Veliki post.
Kao dio velike obitelji koju zovemo ljudski rod, suosjećamo s patnjama svakog čovjeka, skupine i naroda. Rat u Ukrajini nas posebno pogađa, jer smo i sami, ne tako davno, kao narod i država, bili žrtve podle agresije, od koje smo se obranili nakon dugih godina straha, krvi i suza. Zato nam je dobro poznato što ovih dana prolazi dragi nam Ukrajinski narod. Zvukovi sirena i eksplozija, razoreni gradovi i sela nedvojbeno u naša sjećanja prizivaju domovinski rat. K tome, u svijet i u naša srca uvukla se zebnja zbog otvorenih prijetnji agresora na Ukrajinu – nukleranim ratom. Potpuno je jasno da bi ostvarenje te prijetnje ujedno bio kraj ljudskog roda i sveukupnog života na zemlji, budući da nuklerane sile posjeduju dovoljno atomskog oružja za višestruko uništenje svega živog. Kad smo pomislili da je rat stvar prošlosti, njegova zlokobna sjena ponovno se nadvila nad sve nas.
Kada tome pridodamo sveukupnu društvenu krizu u kojoj živimo već duge godine, kao i osobne poteškoće i probleme, osjećamo da je ovogodišnje korizmeno vrijeme posebno teško. Križevi koje nosimo pritišću našu dušu i živote o tlo.
Braćo i sestre! Trpljenje je neizostavni dio našeg života, koji bi bez toga bio nezamisliv. Vjera nije sredstvo kojim bismo otklonili križeve, nego stvarnost koja nam omogućuje vidjeti smisao njihovog nošenja i koja jača naša ramena za života poslanja. Križevi nas oblikuju i nama samima otkrivaju naš vlastiti identitet. Bez križa nitko od nas nikad ne bi upoznao samog sebe. U tom smislu križevi se pokazuju kao ključan dio Božje pedagogije, kao stvarnosti koje nas uče dragocjenosti života, nezamjenjivoj važnosti Boga i vrednosti ljubavi, koja sve to oplemenjuje. Kao ljudi često malakšemo pod težinom križeva, ali nas snaga vjere krijepi da svaki put, nakon padanja pod njima, ustanemo i nastavimo dalje. Život nije stajanje u mjestu, nego nošenje križe dalje, sve do Vječnosti. U svemu tome Bog nam se otkriva kao Milosrdni Otac, koji po svome Sinu Isusu Kristu podmeće svoja leđa pod naše križeve. On je za svakog od nas i Šimun Cirenac koji nam pomaže nositi i Veronika koja nam otire suzama i znojem orošeno lice i život.
Nije nas ostavio Bog! Krize koje nas prišću ove korizme prilika je za čišćenje vlastitog srca i života. Pozvani smo intenzivno moliti ne samo za žrtve spomenutog rata, nego i za agresore, posebno za ljude na vlasti koji odlučuju o ratu i miru. To je kušnja naše čovječnosti i naše vjere: „Ljubite neprijatelje svoje, molite za one koji vas progone!“ Moliti za progonitelje lekcija je koju učimo još od vremena rata u našoj domovini. Ova je situacija i kušnja naše djelatne ljubavi kroz poziv za raspoloživost pomoći stradalima i izbjeglima pred ratnim vihorom. Nadasve, ova korizma, obilježena ratom i krizama, prilika je za čišćenje srca od duha mržnje, osuđivanja i svakog drugog grijeha kroz sakrament ispovijedi, molitvu i pobožnosti. Riječ je o bolnom procesu suobličavanja s Isusom Kristom, koji je sama nježnost i milosrđe: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca!“ Dao Bog da iz svega iziđemo kao bolji ljudi i bolji vjernici.
Predragi, čuvajmo se duha očaja, malodušja i panike. To su stanja u koja čovjek lako zapadne svakodnevno slušajući loše vijesti iz svijeta i svoje okoline. U životu i svijetu još uvijek je toliko dobrog, lijepog i plemenitog. Uvijek znajte da je Bog veći od svakog zla i da „Milosrđe njegovo nije presušilo.“ Ni najtamnija noć nikad nije spriječila zoru da svane, nakon svega. U svemu se i dalje pokažite odgovornima i savjesnima, slušajući građanske vlasti, odgovorne u zdravstvu i svoje duhovne pastire. Ne upuštajte se u jalove rasprave na društvenim mrežama, a vijesti iz takvih izvora provjeravajte. Poštujte tuđu stručnost i iskustvo više nego proizvoljno mišljenje, subjektivni stav ili zamamne teorije urota, koje golicaju maštu i hrane taštinu. Računajte na znanstvena dostignuća i spoznaje, po kojima nam Bog pomaže i koja otkrivaju veličinu njegovog stvaralačkog djela. Ne dopustite da vas zahvati duh gnjeva, mržnje i osvete. To i bio vaš poraz. Uvažavajte druge i drugačije. Ta Bog je Drugi i Drugačiji. To je naše kršćansko poslanje. Pokušajte razumijeti, što je teže, nego osuditi. U svemu tome ćete, a da to sami ne zamijetite, polako postajati živa slika Isusa Krista. To i jest smisao korizme i smisao vjere.
Dragi župljani i svi ljudi dobre volje! Korizma je. I to ne samo liturgijski i kalendarski. Korizma je u životu, društvu i svijetu. Ne možemo znati koliko će potrajati. Sigurno više od 40 dana. Vrijeme je odricanja, ali ne od običnih stvari iz svakodnevlja, nego od zla, samodopadnosti, taštine, očaja… Od grijeha. Od svega onoga što prlja našu bogosličnost. Ustrajte u tome nastojanju. Neka nam bude na čast truditi se biti – ponajprije – dobri ljudi, a tko je vjerskog svjetonazora – i dobri vjernici. U dobroti je ljepota i smisao života. S Bogom u zajedništvu snaga zla koje se nadvilo nad svijetom nikad nas neće poklopiti, unišiti. Čvrsto vjerujte u to. Mi smo Crkva, koju „Ni vrata paklena neće nadvladati!“
S tim mislima, ohrabrujući vas u svemu dobrome, skupa s vama, idemo kroz ovogodišnju korizmu i korizmu u kojoj se našao naš svijet. Stavljamo vas sve u zagovor naše nebeske Majke – Gospe Fatimske i naših svetih Katarine Sijenske, Marije Magdalene i svih svetih! Neka po njihovom zagovoru vaše molitve dođu do Božjega prijestolja!
Split, o korizmi 2022.
don Ante Žderić, župni upravitelj
