Kad su sveti Mudraci/Kraljevi krenuli na put, slijedeći svoju zvijezdu, nisu se obazirali na ono što (im) ljudi o tom pothvatu kažu. Ili misle. Da jesu, nikad i ne bi krenuli. Ostali bi nepoznati, anonimni ljudi, kao toliki iz prošlosti. Oni su radije bili ustrajni. Znali su u što vjeruju. Imali su ideale za kojima su išli. To im je, na kraju puta, omogućilo naći Krista. Njega nađu samo oni koji vjeruju, koji slijede svoju zvijezdu, koji se ne obaziru na to što će (im) ljudi reći, o njima misliti.
Ljudima nema ništa draže nego uživati u tuđem neuspjehu. Zato će učiniti sve što mogu da osude, komentiraju, omalovaže. Ljudi ne mogu podnijeti tuđi uspjeh. Svoju zlobu maskirati će skanjivanjem, zdvajanjem, tobožnjom brigom i sablažnjenošću. Takva je bila i okolina svetih Mudraca/Kraljeva. Zato je bilo važno ostati ustrajan. Vjerovati u svoju zvijezdu, vjerovati u svoje snove. Slijediti ih. Taj put vodi do Krista. Tko ne slijedi svoje snove, već je mrtav. Tko ne slijedi svoju zvijezdu, takvog proguta zaborav vremena i povijesti. Tko se obazire na ono što će drugi misliti i reći, nikad neće napraviti ni prvi korak, a kamo li se odvažiti na put svojih snova.
Pouka svetih Mudraca /Kraljeva je krenuti na put. Bez obzira na sve. Bez obzira na svaki problem koji će u tom trenutku izgledati veći nego ikad prije, na fantomsku prijetnju koja stoji iza svakog ugla namjeravanog putovanja. U mnoštvu zvijezda nije lako izbrati onu pravu. No, samo je ona tvoja. Ta jedna. Za tebe je stvorena. Da ti pokaže put. Tvoj put. Ona sjaji za tebe, razbija mrklinu noći i navješćuje Svjetlo na kraju puta, na kraju tame tunela. Nije ju lako prepoznati, izabrati, za njom se uputiti. U tom izboru svi – baš svi – ili imaju neki svoj savjet za tvoj put ili te ignoriraju, nadajući se tvom neuspjehu. Da bi nad njim mogli likovati, glumiti. Pusti takve. Pusti njihove komentare. Pusti sve. Slušaj srce. Njega slušaj. Ono će ti, kao Mudracima/Kraljevima, pokazati koja je tvoja zvijezda, koji je tvoj put. Njime kreni. Bit će dug, strašan, pun uspona, padova, stranputica, trnja i kamenja. Sirene će te dozivati da svoj brod nasučeš na njihove hridine. Ne slušaj ih. Ti – ti budi ustrajan. Samo idi dalje, svaki dan napravi korak dalje, ma koliko bio bolan, ma koliko bilo dvojbi. Idi naprijed. Ne obaziri se na pse koji laju uz put. Njihovo je lajati. Tvoje je ići. Tvoji te koraci i razlikuju od njih, koji laju. Ne boj se njihovih iskešenih zubi, niti režanja. To je sve što znaju. Kad prođeš, oni će se vratiti lizati svoju bljuvotinu. Ti samo nastavi dalje.
Ne boj se ni jednog pada. Ni jednog lutanja. Sve je to dio puta. Tvog puta. Pusti glasove onih koji kažu kako nikad nisu pali. Takvi samo dobro lažu. Tko ide, taj i pada. Padovi i ustajanja čine te nalik svetim Mudracima/Kraljevima. Mudrim ih nije učinilo proučavanje neba. To bi bilo znanje. Mudrost im je donijelo iskustvo puta. Njihovog puta, na kojem su slijedili svoju zvijezdu. Tako i ti. Slijedi svoju, da uz sijede vlasi jednom dođe i tvoja mudrost. Drugog puta do tamo nema. I ne može ga biti.
Ne boj se puta i njegove duljine. Pravi je put uvijek onaj najdulji i najteži. On sigurno vodi do Krista. Takav put je dugotrajan. Pazi da njime hodiš čitav svoj život. Ne brini, Onaj kome ideš poslat će ti svoje anđele za suputnike. Oni će biti u liku ljudi. Često sasvim nepoznatih. Kad Bog pruži ruku, to čini u liku ljudi. Neočekivano i čudesno. Budi spreman prihvatiti tu ruku. To nije tvoje poniženje. To je znak tvoje poniznosti.
Ne brini za zlato, tamjan i smirnu. Bogu to ne treba. Njemu je važno ono što se nosi u srcu, ne u torbama. To su zlato, tamjan i smirna, koji su Njemu dragi. Zato pazi da na svom putu svoje srce čuvaš čistim. Da se u njemu ne nastani gordost, mržnja, zloba i zavist. Radije pazi na čistoću srca, nego na čistunstvo koje ti nameće društvo. Društvo je ionako dvolično, pa inzistiranjem na govoru o čistunstvu skriva vlastitu prljavštinu.
Na kraju svoga puta, jednoga dana, naći ćeš Krista. Nije izgledno da će i u tvom slučaju izgledati kao novorođeno dijete. Ali, to nije ni važno. On će se već pobrinuti da ga prepoznaš u obliku koji i ne slutiš. Omiljeni su mu likovi ljudi s ruba društva. Onih koje svi osuđuju. Prepoznat ćeš ga ukoliko srce budeš čuvao čistim. To će biti kraj. I tvoj sjaj. I sve tvoje. I tada ćeš vidjeti da si i ti jedan od svetih Mudraca/Kraljeva, i da se tvoj put isplatio. Da je vrijedan, smislen i lijep. Zato, kreni. Slijedi svoju zvijezdu.
