Otajstvo života neodvojivo je od otajstva umiranja, smrti i prolaznosti. Život i smrt neprestano se isprepliću, nadopunjuju i slijede. Smrt je životu kao sjena čovjeku. Neodvojiva je od njega i vidljiva kad ga obasja sunce, tj. kad se nađe u domeni trpljenja i bolesti. Tu se pokaže naša krhkost i činjenica da smo pod ovim nebom samo putnici, privremeni stanovnici, prolaznici. Na pitanje smrti nikad se ne možemo naviknuti. To je stvarnost koja nas nadilazi i izaziva u nama mučnu tjeskobu. Uvijek nas podsjeća da nismo začetnici vlastitog života. A još manje njegovi gospodari. Nitko nije imun na pitanje smrti i ono nipošto nije rezervirano za promišljanje samo onih koji bi bili religiozni.
Čovjek se sam ne može nositi sa smrti. Njezina je snaga neumoljiva. Ona gazi sve pred sobom. Ne bira. Ne štedi. Nema zaklona ni lijeka protiv nje. Pred njom u vodu padaju sva uvjerenja i filozofije, ideje i stavovi. Ona u čovjeku izaziva mučninu postojanja jer mu prijeti potopiti ga u besmisao.
Samo snaga vjere daje čovjeku vidjeti preko groba, s druge strane. To je jedina stvarnost koja otvara optiku pogleda da može vidjeti i ono što tjelesnim očima nije vidljivo. Onkraj vidljivoga. Zato vjera čuva život od očaja pred snagom umiranja i smrti. Umirućeg čuva od ogorčenosti zbog života koji se s ovu stranu groba približio kraju. A reprize nema. Zato je u susretu sa smrću vjera nezamjenjiva. Samo njezina snaga omogućuje čovjeku nadići snagu smrti i reći joj – ja te se ne bojim!
Don Ante Žderić
Otajstvo života i tajna smrti, don Ante Žderić
Please follow and like us: