Ispraćaj našeg župnika don Pavla Piplice

VOLJENOM ŽUPNIKU DON PAVLU!
U ime nas svećenika, časnih sestara i Naroda Božjeg župe Prečistog srca Marijina – Gospe Fatimske u Splitu – obitelji, rodbini i svima koji su voljeli don Pavla izražavam iskrenu ljudsku i kršćansku sućut!
“Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva!” – kaže starozavjetna Knjiga mudrosti. Danas se opraštamo od čovjeka na čiji život s pravom možemo primijeniti ove riječi. Iako se don Pavao u svojoj skromnosti ne bi složio s nazivom pravednika iz citata, promatrajući njegov život i preminuće ne možemo ga ne prepoznati u navedenoj svetopisamskoj misli. Ispraćamo čovjeka koji je do vrha Kalvarije iznio svoj križ, ustrajno ga noseći zajedno s Gospodinom Isusom Kristom, kojemu je posvetio sav svoj život. Upravo jer ga je nosio s Kristom – mogao je biti ustrajan na tom križnom putu usprkos težini križa, posebno zadnjih mjeseci. Zaista, u blaženom usnuću više ga se ne dotiče muka nikakva, muka kakve je u njegovom životu bilo napretek.
U srcima, mislima i sjećanjima nas koji smo s njime surađivali, živjeli i dijelili dobro i zlo don Pavao ostaje primjer uzornog pastira, svećenika, oca, brata i prijatelja. Biti svećenik-župnik neodvojivi je dio njegovog identiteta, njegova osobna karta. Zato smo i htjeli, u dogovoru s o. Nadbiskupom, ostaviti mu župničku službu i u vrijeme bolesti, sve do zadnjeg daha. Bila mi je čast upravljati njegovom župom u njegovo ime.
Njegovo Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje na poseban način smo iskusili mi svećenici i vjernici župe na Blatinama u Splitu. Izgradnja žive Crkve, kao i one župne, posebno mu je bila na srcu. Otišao je s ovoga svijeta s boli u duši što ta potreba za našom župnom crkvom još nije u ostvarenju. Vjerujem da će upravo don Pavao sada pred Božjim licem moliti da Crkva dobije pastire po srcu Isusovu koji će zaista poraditi na toj nužnoj potrebi naše župe i da se ne prepoznajemo u onom Jeremijinom proroštvu “Siročad smo, oca nemamo, majke su nam kao udovice!” Izgradnja naše župne crkve zavjet je koji smo, među ostalim, dužni don Pavlu. Sada ćemo još ustrajnije moliti na tu nakanu, jer su molitva i Gospa Fatimska naša jedina nada, kako reče sveti prorok Joel “Da ne zamuknu usta štovatelja tvojih, Gospode!”
Dragi naš don Pavle, dragi moj prika, hvala za svu ljubav i žrtvu koju ste pružali tako otvorena srca. Upravo je to Vaš vječni trag u vremenu i vječnosti, koji će zauvijek ostati upisan u naše živote, spomenik trajniji od onog kamenog. Sve ste nas, na neki način, obilježili. Dok Vaše izmučeno tijelo predajemo zemlji da počiva uz Vašu majku – babu Maru i oca – patnika Bleiburške tragedije Hrvatskog naroda – neka Vam duša bude primljena u Krilo Abrahamovo i zagrljaj Nebeskog Oca, kojemu ste ustrajno služili. Počivajte u miru Božjemu!
don Ante Žderić, župni upravitelj
Dobrinče – sv. Stjepan, 21. rujna 2018.


Please follow and like us:
error